EK: rashodi za zdravstvo u Hrvatskoj stagniraju i slični su onima iz 2011.

Donosimo dio Izvješća EK posvećen hrvatskom zdravstvu:

Rashodi za zdravstvo u Hrvatskoj stagniraju, dok troškovi u cijelom EU-u rastu. Rashodi za zdravstvo u Hrvatskoj među najnižima su u EU-u. Rashodi za zdravstvo po stanovniku iznosili su u 2015. tek 760 EUR, a niži su bili samo u Rumunjskoj, Latviji i Bugarskoj. Ti su rashodi ispod prosjeka EU-a i kad su iskazani u postotku BDP-a i paritetu kupovne moći po stanovniku. Iskazani u paritetu kupovne moći niži su čak i od prosjeka 12 država članica koje su od 2004. pristupile EU-u. Osim toga, ukupni rashodi za zdravstvo u Hrvatskoj na sličnoj su razini još od 2011., dok velika većina država članica EU-a proteklih godina troši sve više na zdravstvo, što se obično pripisuje porastu troškova za tehnološki napredak u medicini i starenju stanovništva.

U Hrvatskoj se najveći udio ukupnih rashoda za zdravstvo troši u bolnicama. U 2015. je 42 % ukupnih rashoda za zdravstvo utrošeno u bolnicama te 28 % u maloprodaji i za nabavu medicinskih proizvoda. Zbog toga je bolnički sustav proteklih godina predmet brojnih analiza i reformskih napora. Reorganizacija u obliku funkcionalne integracije bolnica u središtu je najnovijih pokušaja racionalizacije potrošnje i unapređenja troškovne učinkovitosti sustava zdravstvene zaštite. Međutim, općenito se smatra da su bolnice nejednako raspoređene te da ih je najviše u Gradu Zagrebu i okolici. Zabrinjavajuće je daljnje smanjenje broja bolnica ili vrsta i opsega usluga koje pružaju zbog mogućeg pogoršanja dostupnosti zdravstvene zaštite u Hrvatskoj.

Troškovi osoblja čine više od polovine bolničkih rashoda u Hrvatskoj. Ti su udjeli različiti u različitim vrstama bolnica i kreću se od nešto više od 50 % u kliničkim bolničkim centrima do više od 60 % u specijalnim bolnicama. Prosječni broj doktora medicine u bolnicama u ispitnim skupinama država članicama EU-a ne varira značajno, ali su prisutne velike razlike u pojedinačnim zemljama. Primjetne su međutim značajne razlike u broju medicinskih sestara i ukupnom broju zaposlenih u bolnicama. Hrvatska u oba slučaja bilježi niske brojke, osobito kad je riječ o broju medicinskih sestara. Općenito se čini da ti fizički pokazatelji nisu dostatna osnova za racionalizaciju bolničkih rashoda smanjenjem broja medicinskog osoblja.

Hrvatska je među zemljama s razmjerno velikim brojem bolničkih kreveta. Ukupni broj bolničkih kreveta smanjen je za 7 % u razdoblju od 2011. do 2015., kada je iznosio 556 na 100 000 stanovnika, što je bilo iznad prosjeka EU-a. Osobito je broj kreveta visok u ustanovama za rehabilitaciju i dugotrajnu zdravstvenu skrb, što je znatno iznad prosječnih vrijednosti. S druge strane, znatno je manji broj kreveta za liječenje kroničnih bolesti i smanjenu samostalnost pacijenata izvan bolničkog sustava. Te brojke navode na zaključak da ima dosta prostora za reorganizaciju sustava tako da se dio skupe dugotrajne skrbi izmjesti iz bolnica.

Na bolničke rashode sve više utječu porast broja pacijenata i dugotrajna liječenja. Hrvatska je s prosječnih 9,4 bolničkih dana po otpuštenom pacijentu, za sve bolesti, na drugom mjestu, odmah iza Mađarske (9,5). Zbog toga i zbog iznadprosječne stope popunjenosti kreveta (48) nastaju visoki troškovi za bolnice. Prosječni broj dana boravka u bolnici zbog trudnoće, poroda i babinja veći je nego u bilo kojoj drugoj državi članici EU-a. Osim toga, u razdoblju od 2011. do 2015. broj otpusta iz zdravstvenih ustanova nije se mijenjao, dok je broj postupaka u dnevnoj bolnici porastao za trećinu. Svakako je vrlo pozitivna činjenica da bolnice uspijevaju rješavati tako značajno povećanje obrtaja bez značajnijeg povećanja broja pacijenata primljenih na višednevno liječenje. No, broj postupaka u dnevnim bolnicama koji se brzo povećava možda upućuje na zdravstvo koje se nedovoljno oslanja na primarnu zdravstvenu zaštitu.

Zdravstvu još uvijek nedostaje financijskih sredstava i prezaduženo je. Redoviti izvori financiranja nedostatni su za pokriće svih troškova, zbog čega se u sustavu akumuliraju nepodmirena dugovanja (dospjele nepodmirene obveze), koja se u konačnici podmiruju jednokratnim prijenosima iz državnog proračuna pa je tako u 2013. prijenos iznosio 3 % prihoda Zavoda za zdravstveno osiguranje, odnosno 9 % u 2014. Sredinom 2017. ukupni je dug iznosio više od 1,1 milijardi EUR, a polovina od toga su nepodmirena dugovanja. Jedan od razloga je neplaćanje premija za zdravstveno osiguranje ekonomski neaktivnog stanovništva i doprinosa koji se naplaćuju iz trošarina na duhanske proizvode. Posebno su bolnički proračuni iscrpljeni zbog nedostatnih financijskih sredstava i neodgovarajućih ograničenja potrošnje koja su još na snazi. Iznos dospjelih nepodmirenih obveza i ukupne razine postojećeg duga bolnica prijetnja su održivosti sustava zdravstvene zaštite.

Zdravstveni su ishodi u Hrvatskoj poboljšani proteklih godina. Očekivano trajanje života pri rođenju za žene je 80,5 godine, a za muškarce 74,4 godina, po čemu je Hrvatska još uvijek ispod prosjeka EU-a (83,3 odnosno 77,9), ali ispred većine usporedivih zemalja. Razmjerno kratko očekivano trajanje života u velikoj je mjeri uzrokovano visokom stopom smrtnosti zbog kardiovaskularnih bolesti (gotovo dva puta viša od prosjeka EU-a) i nekih vrsta raka, ali i zbog djelovanja nekih vanjskih čimbenika, 73 smrtna slučaja na 100 000 stanovnika u odnosu na prosjek EU-a od 46 (OECD i European Observatory on Health Systems and Policies, 2017.).

Perinatalna je smrtnost, koja se općenito smatra pokazateljem učinkovitosti zdravstva, ispod prosjeka EU-a. Međutim, stopa dojenačke smrtnosti, na koju utječu i vanjski čimbenici, još uvijek je jedna od najviših. Ti podaci navode na zaključak da je zdravstvo razmjerno učinkovito te da su izvan sustava zdravstva potrebne bolje mjere prevencije. Da bi se zadržali pozitivni trendovi zdravstvenih ishoda, sustav će morati odgovoriti na sve veće pritiske zbog rasta troškova i posebno zbog nepovoljnih negativnih demografskih trendova, osobito ako se žele očuvati načela solidarnog financiranja i univerzalnosti pružanja usluga.

Nejednakosti u pristupu zdravstvenoj zaštiti šalju dvoznačne poruke. Razlike u očekivanom trajanju života među skupinama različitih razina obrazovanja u Hrvatskoj najniže su u odnosu na sve države članice obuhvaćene analizom (47). Postotak građana Hrvatske čije medicinske potrebe nisu zadovoljene zbog dugih lista čekanja, troškova usluga i udaljenosti od pružatelja usluga u prosjeku su manji nego u EU-u. Hrvatska je međutim jedna od zemalja koje po nezadovoljenim zdravstvenim potrebama osoba starijih od 65 godina imaju najlošije rezultate i znatno je ispod prosjeka EU-a kad je riječ o nezadovoljenim zdravstvenim potrebama samo zbog udaljenosti, što se može pripisati problematici pružanja zdravstvene skrbi na otocima i nejednakoj geografskoj raspodjeli zdravstvenih resursa u zemlji.