30.10.2019.
Dopis koji je objavljen u Liječničkim novinama br. 183 prenosimo u cijelosti.
Obraćanje članovima HLK-a:
Dužnost čuvanja tajnosti podataka iz medicinske dokumentacije, podataka o zdravstvenom stanju pacijenta, zaštita prava na dostojanstvo i privatnost djece pacijenata, liječnička tajna/profesionalna tajna
Potaknuti medijskim istupima liječnika u kojima iznose pojedinosti o zdravstvenom stanju pacijenata, a osobito djece, pritužbama građana u vezi s istim te inicijativom krovnih državnih institucija za dodatnim reguliranjem ovoga područja, Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju Hrvatske liječničke komore (HLK) u ime HLK ovime vas upozorava na etičko/deontološku i zakonsku obvezu čuvanja liječničke tajne svih pacijenata. Posebno apeliramo na čuvanje privatnosti malodobnih, odnosno djece, te molimo da osigurate medijsko istupanje u skladu s propisanim. Osim što je zaštita privatnosti medicinskih podataka liječnička obveza, ono je i etički imperativ koji bi trebao biti i dio intrinsične etičnosti liječnika, njegovih stavova, bontona i najbolje liječničke prakse.
Podsjećamo na odredbu Kodeksa medicinske etike i deontologije (Narodne novine 139/15), u dijelu koji propisuje Obveze liječnika prema pacijentu/bolesniku (konkretno članak 2., stavak 14.):
„Sve ono što je liječnik saznao obavljajući svoj posao, smatra se liječničkom tajnom. Liječnik ju je obvezan čuvati i pred pacijentovim bližnjima, ako to pacijent/bolesnik zatraži, a i nakon njegove smrti, osim u slučaju kad bi čuvanjem liječničke tajne ugrozio život i zdravlje drugih ljudi. Čuvanje liječničke tajne proteže se i na sve sustave kojima se podaci o pacijentu prenose, obrađuju i pohranjuju.“
Tzv. interes javnosti koji se pojavi za traumatične događaje u kojima ima ozlijeđenih ili smrtno stradalih ili pak za određene oboljele (osobito djecu, ponekad vezano i za osobite socijalne okolnosti) nije uvijek zanimanje javnosti koje opravdava iznošenje u javnost informacija o zdravstvenom stanju pacijenata. Suzdržimo se, dakle, od iznošenja dijagnoza, procjena zdravstvenog i psihosocijalnog stanja konkretnih pacijenata, čak i kada za to postoji pacijentova dozvola (ili dozvola skrbnika) ili pak dozvola roditelja, ako se radi o djeci. Dozvola sama po sebi ne obvezuje na iznošenje ovakvih informacija, nego ostaje na liječniku osobna procjena je li etično iznošenje pojedinosti o dijagnozi, liječenju i ishodu liječenja. U slučaju nastradale ili bolesne djece apeliramo da se suzdržite od zahtjeva za dozvolom iznošenja pojedinosti o bolestima i stanjima djece od njihovih roditelja ili skrbnika, s obzirom i na emocionalna stanja u kojima se roditelji u tom trenutku nalaze. To je i stoga što se stav roditelja zbog emocija i zabrinutosti može tijekom vremena promijeniti, a onda se često postavlja pitanje etičnosti liječnika, pa je i opreza radi bolje suzdržavati se od iznošenja informacija i podataka o maloljetnim pacijentima. Naravno, osim u slučajevima kada stvarno postoji takav interes javnosti da je dijeljenje informacije učinkovito u prevenciji daljnjih ugroza, stradanja i šteta, dakle kada je javni interes iznad onoga privatnog, a ta procjena je upravo na liječniku koji je sudjelovao u postavljanju dijagnoze i liječenju. Čak i tada je uputno dobro razmisliti je li interes javnosti iznad prava pojedinca, osobito djeteta, na privatnost. Prešućivanje imena u izvješćima ne znači automatski i neotkrivanje identiteta jer se i na temelju drugih informacija i slika/snimaka često može zaključiti o komu se radi. To pak može narušiti pravo pojedinca na privatnost i nanijeti mu višestruku štetu.
Budući da je zadaća HLK-a štititi svoje članove, liječnike, ovime podsjećamo liječnike na moguća odstupanja od etičnog i zakonitog postupanja zbog čega možete ugroziti i sebe i svoj položaj (osim štete koja se na takav način nanosi pacijentima i njihovim obiteljima). Nadamo se da će ovaj dopis podsjetiti na obveze koje se, vjerujemo nenamjerno, previde i da nećemo svjedočiti ovakvim neprimjerenim istupima naših članova. U svjetlu prekomjerne opterećenosti našim zahtjevnim poslom, nastojmo izbjeći ovakve neželjene neugodnosti za sebe, ustanove u kojima radimo, hrvatsku medicinu kao i za svoje pacijente i njihove obitelji, misleći prije svega je li privatni interes iznad interesa javnosti. Ako se nađete u situaciji da niste sigurni kako u određenom trenutku samostalno procijeniti je li ispravno govoriti o dijagnozi, liječenju ili rezultatima liječenja vaših pacijenata savjetujemo svakako se obratiti stručnim službama Hrvatske liječničke komore ili još bolje Povjerenstvu za medicinsku etiku i deontologiju, kako bismo vam pomogli te saznali s kakvim se okolnostima u ovakvom problemu susrećete „na terenu“.
Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju HLK-a