Ustavni sud je zaključio kako ministru nije dana ovlast da Pravilnikom propiše obveze sklapanja ugovora o međusobnim pravima i obvezama specijalizanta i ustanove, najduljeg trajanja obveze ostanka na radu specijalizanta nakon završetka specijalizacije, uvjetovanja otkazivanja ugovora o radu prethodnom suglasnosti ministarstva, obveze zdravstvene ustanove u kojoj se specijalizant ili specijalist zaposlio da naknadi troškove specijalizacije, obveze specijalizanta i specijalista da naknadi troškove specijalizacije u slučaju otkazivanja radnog odnosa bez suglasnosti ministarstva, kao što ministru nije dana niti ovlast da utvrdi troškove specijalizacije.
Takvim sadržajem Pravilnika, smatra Ustavni sud, prekoračene su zakonom utvrđene granice te je nadležni ministar propisivanjem spornih odredbi Pravilnika izišao izvan okvira ovlaštenja koja proizlaze iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
Prema sudskoj odluci ukidaju se i prestaju važiti članci 11., 11a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN br. 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17), te članci 17. i 18. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN br. 62/16 i 69/16).
U ocjeni Ustavnog suda stoji i kako je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti nadležnom ministru dana ovlast za utvrđivanje grana specijalizacija, trajanje i programa specijalizacija i užih specijalizacija te za utvrđivanje mjerila za prijem specijalizanata i načina polaganja ispita, kao i određivanja ovlaštene zdravstvene ustanove, trgovačkog društva ili zdravstvenog radnika koji obavlja privatnu praksu za provođenje specijalističkog staža, i u tom je ista ovlast i ograničena.
Shodno svemu navedenom i ovoj znakovitoj odluci Ustavnog suda koja ide u prilog svim kontinuiranim nastojanjima i upozorenjima Komore da ukaže na nezakonitost spornih odredbi Pravilnika i neodrživih robovlasničkih ugovora liječnika specijalizanata i specijalista, Hrvatska liječnička komora zaključuje kako se predmetne dubioze ugovornih odnosa i radno pravnog statusa liječnika u sustavu zdravstva može i mora riješiti jedino i isključivo (novim) zakonskim okvirom u skladu s ustavnim i zakonskim određenjima, potrebama zdrastvenog sustava i načelima uspostave sustava zaštite položaja liječnika i drugih zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene djelatnosti. Tim više, HLK zahtijeva žurno donošenje predmetnog zakonskog rješenja, jer se ovakvom odlukom Ustavnog suda i ukidanjem predmetnih članaka Pravilnika koji prestaju važiti 31. prosinca 2017. godine dovodi u pitanje opstojnost i provedba odredbi postojećih ugovora, a samim tim i valjanost takvih ugovornih odnosa liječnika i njihovih poslodavaca čime je direktno ugrožen sustav zdravstvene zaštite i pružanja zdravstvenih usluga pacijentima.