Zbogom robovlasničkim ugovorima

Hrvatska vlada je predložila, a Hrvatski sabor je izglasao promjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim se konačno u ropotarnicu povijesti šalju robovlasnički ugovori za liječnike. Kada to napišemo ovako kratko u jednoj rečenici, ne može se steći dojam o kakvom se velikom uspjehu za našu profesiju radi. Naime, tisuće i tisuće hrvatskih liječnika bile su i nažalost su još uvijek opterećene takvim sramnim ugovorima. Ugovorima kakvih nema niti je imala ni jedna druga profesija u Hrvatskoj te kakve nemaju liječnici nigdje u Europskoj uniji. Samo ta dva podatka jasno govore da se radilo o višedesetljetnoj diskriminirajućoj praksi na štetu hrvatskih liječnika.

Na ovom istom mjestu u našim Liječničkim novinama u jesen 2018. godine, potaknut tadašnjim prijedlogom Zakona o zdravstvenoj zaštiti, napisao sam sljedeće rečenice:

Vlada RH je u Hrvatski sabor uputila Konačni prijedlog Zakona o zdravstvenoj zaštiti. U njega je aktualni ministar prof. dr. sc. Milan Kujundžić, uz brojne druge stavke, uvrstio i članke Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine koje je prošle godine kao protuzakonite ukinuo Ustavni sud. Unatoč tome što je sada 2018. godina i što je Hrvatska već pet godina članica EU-a, i dalje se ustrajava na penalizacijskom modelu zadržavanja mladih liječnika u matičnim ustanovama. Ustrajava se na modifikaciji tzv. robovlasničkih ugovora, po čemu smo inače jedinstven negativan primjer u EU-u, jer se u prijedlog Zakona unosi odredba „paušalne kaznene odštete“ u visini jedne proračunske osnovice po mjesecu neodrađene obveze rada nakon položenoga specijalističkog ispita. Očito se način razmišljanja u RH još nije dovoljno promijenio. Očito ne znamo preslikati funkcionalne i uspješne modele od drugih, nego insistiramo na arhaičnim alatima koje je pregazilo vrijeme. Jesu li takve odredbe primjer suvremenog europskog sustava upravljanja ljudskim resursima? Hoće li takva praksa pridonijeti smanjenju odlaska liječnika? I, konačno, je li to poruka perspektive i nade najmlađim naraštajima hrvatskih liječnika? Smatram da nije.

Godine koje su uslijedile pokazale su da je rješenje za kojim je posegnuo tadašnji ministar Kujundžić doista bilo neprimjereno i vremenu i okruženju u kojem se nalazimo. Trebalo je tek nekoliko godina, uključujući i one pandemijske, da revolt liječnika naraste do te mjere da se ponovno nakon prosvjeda 2016. g. organizira još veći prosvjed ispred Ministarstva zdravstva na zagrebačkom Ksaveru. U jesen 2022. godine mladi su liječnici kroz svoju Inicijativu pokazali da su stasali novi naraštaji hrvatskog liječništva odlučni glasno se suprotstaviti, između ostalog, robovlasničkim ugovorima. Ukidanje robovlasničkih ugovora bio je i jedan od ključnih zahtjeva izrečen na najvećem prosvjedu liječnika u hrvatskoj povijesti, održanom 18. ožujka 2023. godine u organizaciji pet krovnih liječničkih organizacija. Zajedništvo, brojnost, snaga i odlučnost hrvatskih liječnika na Markovu trgu bila je jasna poruka politici da je vrijeme za konkretna djela, a ne samo riječi.

Jedno od obećanja Premijera na sastanku s predstavnicima liječničkih organizacija bilo je ukidanje robovlasničkih ugovora pro futuro, ali i aneksiranje postojećih ugovora koji još proizvode pravni učinak. Podsjetimo da je i Ustavni sud prošloga ljeta ustvrdio da je obveza vraćanja plaća protuustavna jer se time krši ustavno pravo na zaradu. Trebalo je gotovo godinu dana da se taj dio dogovora Premijera i liječnika realizira kroz konkretne zakonske izmjene i dopune.

U svjetlu najave raspuštanja Sabora i predstojećih parlamentarnih izbora, sportskim se rječnikom može reći da je zakon usvojen u zadnjim sekundama utakmice, u sudačkoj nadoknadi. No, i takvi se golovi naravno priznaju, a ovaj je gol, ponovit ću, jedan od važnijih za hrvatske liječnike. Ne zato što smo dobili neki privilegirani status ili položaj u društvu, nego zato što su njime liječnici konačno izjednačeni s ostalim hrvatskim građanima.

Koliko god se nekom ukidanje robovlasničkih ugovora čini logično i samo po sebi razumljivo, svi mi koji godinama radimo na tome da se konačno dokine takva praksa znamo da to nije bilo nimalo lako izboriti. Desetak godina intenzivne borbe, zagovaranja, argumentiranja, pojašnjavanja, lobiranja, parničenja prethodilo je ovom uspjehu. Kao jedan od onih koji je intenzivno bio uključen u ove aktivnosti, usuđujem se konstatirati da ovaj zaista velik uspjeh zahvaljujemo ponajviše svome zajedništvu. Liječničko zajedništvo kakvo nismo imali nikada do sada bilo je naše najsnažnije oružje i naš najjači adut.

Zbogom robovlasničkim ugovorima. Ne ponovili se!